Rak je bolest koja pogađa ćelije koje su osnovna jedinica u tijela. Naša tijela konstanto proizvode nove ćelije kako bi se nastavio proces razvijanja i rasta, kako bi se zamjenile mrtve ćelije, ili kako bi se zaliječile oštećene ćelije nakon povreda.
Postoje određeni geni koji upravljaju ovim procesom, prema tome, bolest raka nastaje kao rezultat oštećenja tih gena. Ćelije se organizovano razvijaju i množe, međutim oštećeni geni mogu odvesti do neprirodnog ponašanja ćelija tako da ćelije izrastu u dobroćudni beningni tumor (nije rak) ili zloćudni maligni tumor (rak). Ćelije mogu prerasti u masu koja se zove tumor.
Napomena: Dobroćudni tumori se ne šire izvan svojih prirodnih granica prema drugim dijelovima tijela.
Šejtanski dodir i vanjsko uznemiravanje koje vodi do bolesti
Ova vrsta vanjskog utjecaja i dodira se dešava kao uznemiravanje od zlih duša (džina-šejtana) na dva različita načina:
- Utjecaj bez bilo kakvih simptoma bolesti:
Ova vrsta utječe na bolesnika bez pojavljivanja bilo kakvih medicinskih simptoma vezanih za bolest. To je jako čudan način na čiju stvarnost nisam zastao kroz učenje i istraživanje ove pojave. Ova vrsta uznemiravanja pokazuje simptome bolesti koju ne možeš otkriti kroz medicinski nalaz niti kroz nalaze bilo kojih poznatih bolesti organa.
Također, liječniku se to ne pokaže kroz ispitivanje i izučavanje slučaja. Prisutnost opsjedanja i sjedinjavanja zlih duhova (šejtana – džina), bilo potpuno opsjedanje ili djelimično, to je nešto vidljivo i osjetljivo za iskusne praktičare i poznavaoce koji su to utvrdili i uvidjeli kroz šerijatsku rukju; i za ovu vrstu je potreban iskusan liječnik i terapeut koji može zastati i utvrditi stvarnost problema bez zbrke što može pacijente odvesti do opsesije, umišlanja i vesvesa.
2. Utjecaj sa pojavljivanjem simptoma bolesti vezanih za tu bolest:
Ova vrsta vodi ka utjecaju na bolesnika sa pojavljivanjem medicinskih simptoma vezanih za tu bolest, i ova vrsta se dijeli na dva dijela:
3. Utjecaj na bolesti organa od kojih bolesnik boluje
Ova vrsta utječe na stanje bolesti od koje u osnovi fizički bolesnik i boluje tako što džini-šejtani iskorištavaju priliku prisustva bolesti djelujući na povećanje i konstantnost bolesti tako da bolesnik ne reagira na korištenje medicinskih lijekova u liječenju te bolesti. U ovoj vrsti zli duhovi (džini-šejtani) mogu utjecati preko različitih bolesti kao rezultat svojstva utjecaja, ulaska i nastanjivanja čovjekovog tijela tako što šejtan kola čovjekovim krvotokom kao što krv kola, kao što je došlo u hadisu Safije, radijallahu anha.
4. Utjecaj na stvaranje raličitih fizičkih bolesti (bolesti organa).
Ove fizičke bolesti su zasnovane od strane džina – šejtana bez jasnih fizičkih uzroka za bolest, kao rezultat napada epilepsije, sihra i uroka. Ovo su utvrdili praktičari šerijatske rukje, i uvidjeli su da te zle duže imaju mogućnost i utjecaj na osobu sa različitim simptomima bolesti.
Bitno je pod ovim naslovom ukazati na jako bitnu tačku, a to je da za neke fizičke bolesti medicina još nije našla dijagnozu, utvrdila njihove uzroke i razloge. Možda bolesnik boluje od tih bolesti koje smo spomenuli. To znači da nije glavni uslov da svaki slučaj koji nije ranije dijagnosticiran od strane doktora da uđe pod ovu vrstu napada epilepsije.
Prema tome, obavezno je da bolesnik nastavi liječenje kod doktora u ustanovama i bolnicama uz posjećivanje stručnjaka praktičara šerijatske rukje kako bi mu pružili savjete i uputsva po pitanju simptoma vezanih za njega. U obje vrsta liječenja je dobro i hajr, ako Allah, Uzvišeni i Slavljeni, dadne i dopusti.
Sihr bolova i bolesti (sihr bolesti)
Možda se čovjek oraspoloži ajetom iz Allahove knjige za ovu vrstu sihra, rekao je Uzvišeni: “I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: “Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!” Udari nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!” (Sad, 41-42)
A možda se oraspoloži sa onim što je došlo u sunnetu – praksi Poslanika, što se tiče ove vrste sihra: Od Ebu Musaa, radijallahu anhu, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Kuga, i ubod vaših neprijatelja od džina, to je vama šehadet – smrt na Allahovom putu.“ (Sahih Džami’a, 3951)
Ako šejtani i džini mogu ovladati čovjekom kroz sihr, to može biti Allahovim kosmičkim određenjem i odredbom, a ne vjerskim-šerijatskim, to može imati utjecaja na proizvodnju posebnih utjecaja na čovjekovo tijelo i njegovu bolest. Možda odvede do nemoći ili smrti, uzimajući u obzir da je druga vrsta sihra (sihr utjecaja i efekata) može dovesti do istih simptoma po pitanju bolesti, ubistva, i slično, na način koji ne zna niko do Allah, međutim, nema utjecaja i izvršenja osim uz Allahovu dozvolu.
Simptomi sihra bolesti, uopšteno:
Osjećaj umora i bolesti
Psihička odsutnost, osamljivanje
Potpuna zatvorenost i mržnja prema svima oko sebe
Stalna ili povremena glavobolja tako da se glavobolja nekada oduži danima i sedmicama, a nekada satima
Statičnost, mirnoća, spokoj, i neaktivnost
Disfunkcija nekih organa tijela, ili paraliza, ili gubljenje prirodne funkcije nekih čula
Opća slabost i nemogućnost izvršavanja obaveza i poslova
Međutim, da kažemo da rak nastaje zbog duhovnih bolesti, to nikako. Prema tome, treba spojiti šerijatske i fizičke uzroke pri liječenju bolesti uopšte. Pribjeći ćemo Allahu, na Njega se osloniti, šerijatsku rukju učiti, i posjećivati doktore specijaliste.
Medicinska hidžama i bolest raka
Liječenje hidžamom podržaje umnožavanje prirodnih ćelija ubojica. To je ono što popravlja prirodni mehanizam odbrane tijela protiv infekcija svih vrsta i tumorskih transformacija.
Hidžama ne pospješuje tijelo izazivajući tumorske ćelije, niti usporaje tijelo i organizam smanjujući imunitet i otpornost. Hidžama ima nevjerovatan alat i mehanizam reprogramirajući funkciju organa i sistema povezanih u spoju i komplementarnosti. Dok u slučaju bolesti od različitih tumora, najmanje što hidžama može učiniti jeste stvaranje odgovarajućeg okruženja za liječenje, bilo prirodnog, medom, travama, i prirodnim proizvodima, ili tradicionalnim liječenjem, i hidžamu u ovom slučaju ne rade osim iskusni specijalisti.
Piše: dr. Sherif Mohamed
doktor prirodne medicine,