Nakon dugog odbijanja prijedloga Turske da se zajednički dogovore i uspostave ekskluzivne ekonomske zone (EEZ) u istočnom Mediteranu, Turska je potpisala sporazum o ekskluzivnoj ekonomskoj zoni sa Libijom.
Nedugo nakon toga Egipat i Grčka potpisali su bilateralni sporazum o pomorskom razgraničenju, za koji turski zvaničnici kažu kako je ništavan i nelegalan, da ga Turska neće poštovati, što će se vidjeti i na terenu.
Kakve posljedice po regiju može donijeti Grčko-Egipatski sporazum? Koji su naredni koraci turske srane u istočnom Mediteranu?
Prethodnih mjesec dana turska mornarica je blizu svoje obale, ujedno i blizu grčkog otoka Kastelorizo, proglasila Navtex zonu, najavljujući vojne vježbe svoje mornarice. Ovaj potez turske mornarice upalio je alarm u Grčkoj, međutim, u situaciju se uključila njemačka kancelarka Merkel, i prema pisanju evropskih medija „spriječila je sukob“ između Turske i Grčke.
Prema izjavama turskog predsjednika, Merkel je tražila od Erdogana određeno vrijeme kako bi riješila krizu sa Grčkom, obećavajući kako će Grčka doći za pregovarački sto sa Turskom.
Iako je turski predsjednik izjavio kako ne vjeruje da će Grčka pristati na takvo nešto, pozitivno je odgovorio na molbu njemačke kancelarke i naredio da se pauziraju aktivnosti turske strane u Mediteranu.
Međutim, Grčka je na iznenađenje i same Njemačke, zajedno sa Egiptom proglasila ekskluzivnu ekonomsku zonu u regiji gdje su to prethodno učinile Turska i Libija.
Prema međunarodnom zakonu, ekskluzivna ekonomska zona između Egipta i Grčke, ne može biti zasnovana na grčkim ostrvima, već to mora biti na grčkom matičnom kopnu, što je u ovom slučaju nemoguće. U slučaju sporazuma između Libije i Turske, sporazum o razgraničenju je zasnovan na libijskom matičnom teritoriju i turskom matičnom teritoriju.
Na situaciju u istočnom Mediteranu je pogrešno gledati samo iz ugla Grčke, jer jasno se može vidjeti kako EU, SAD, Izrael i zaljevske arapske države kordinirano nastupaju protiv Turske.
Zalihe prirodnog gasa i nafte u istočnom Mediteranu su od životne važnosti za Tursku. Turski ekonomski deficit na godišnjem nivou iznosi između 60 i 80 milijardi dolara, koje odlaze energetske resurse tj. na prirodni gas i naftu. Turska kroz potencijalna nalazišta nafte i prirodnog gasa blizu svoje obale planira zatvoriti ovaj ekonomski deficit u budućnosti.
Turska kao zadnju i neizbježnu opciju ka ovom cilju uzima u obzir i potencijalni sukob sa Grčkom
Prema podacima Eurostata, 30% nafte i 39% prirodnog gasa unutar EU uvozi se iz Rusije. Međutim, Grčka trenutno oko 16% svojih potreba za prirodnim gasom nabavlja preko Turske, tj. iz Azerbejdžana.
Ključna država u ovoj priči unutar EU, koja se nastoji nametnuti kao lider Evrope je Francuska. Od svih evropskih država, Francuska ima najveći uticaj na odnose između Grčke i Turske. Francuska se plaši kako bi gubitak unutar istočnog Mediterana i Libije mogao da se odrazi i na afričke države, od kojih uveliko ovisi ekonomija Francuske. Brojne afričke države do današnjeg dana doprinose stotine milijardi dolara francuskoj ekonomiji na godišnjem nivou.
Dok SAD i Francuska kordinirano djeluju u istočnom Mediteranu, SAD istovremeno ne želi da Evropa kupuje ruski gas. SAD nastoji energetsku sigurnost EU osigurati preko Izraela
Najveći strah SAD-a po ovom pitanju je da EU, koja je ovisna o ruskim energentima, može proširiti ovo polje saradnje na ekonomiju i stratešku vojnu saradnju. Interes SAD-a u ovom slučaju je spriječiti saradnju između Njemačke, Francuske i Rusije. Međutim, ovo nije pošlo za rukom SAD-u, jer Francuska i Rusija već zajednički djeluju unutar Libije.
Američki zvaničnici na sav glas upozoravaju EU da se ne bave Turskom, već da se fokusiraju na Rusiju. Amerikanci upozoravaju kako u Libiju Rusija šalje borbene avione i drugo naoružanje.
Američki zvaničnici upozoravaju EU, kako oni zajednički u sklopu NATO-a blokiraju ekspanziju Rusije ka Evropi na istoku, međutim, Francuska unutar Libije sarađuje sa Rusijom, i omogućava joj da Evropu stavi u obruč i sa juga.
Pored Rusije, EU čije su države ujedno i članice NATO-a istovremeno ulaze u ekonomsku saradnju i sa Kinom, tako pristupajući ekonomskom mega-projektu „Put i pojas“, koji SAD smatraju svojom najvećom prijetnjom.
U drugu ruku Sjedinjene Države žele da Izrael bude taj koji će Evropsku uniju snabdijevati prirodnim gasom, nastoje da EU energetsku sigurnost daju u ruke Izraelu.
Zašto je Turska izabrala ovaj trenutak za eskalaciju sa Grčkom?
Iako mnogi smatraju kako bi u istočnom Mediteranu moglo doći do velikog rata, ja smatram suprotno. Fokus Sjedinjenih Američkih Država nije Turska nego Kina, ostale države poput Francuske i Njemačke trenutačno nisu u stanju pokrenuti ozbiljan rat protiv Turske unutar Mediterana.
Turska posjeduje još jedan značajan adut protiv EU, a to je strah od masovnog izbjeličkog talasa, sa kojim se trenutno Grčka suočava.
U drugu ruku, ograničeni sukob između Grčke i Turske je vrlo moguć i izvjestan, ali vrlo brzo će biti zaustavljen od strane međunarodnih faktora.
Svaka eskalacija u ovoj regiji na kraju će završiti mirovnim sporazumom. Ukoliko Turska uspije da se odupre pritisku, uzet će svoj udio u energetskoj raspodjeli. Niti Grčka niti bilo ko drugi nema kapacitet da to spriječi.
Nakon sporazuma između Grčke i Egipta, predsjednik Erdogan je najavio kako će Turska ponovo započeti istraživanje-bušenja u svojoj ekonomskoj zoni.
U prvodu, Erdogan je ovim indirektno poručio Grčkoj i Egiptu: „Mi smo tu. Dođite i zaustavite nas ako možete“
Turska računa na trenutačnu ekonomsku krizu, uzrokovanu pandemijom, koja je pogodila cijeli svijet. Ujedno Turska računa na povlačenje američke vojske sa Bliskog istoka i Evrope, i njen fokus na dešavanja u Aziji i Južnom kineskom moru.
Turska u narednim mjesecima računa kako će ekonomska kriza i drugi talas pandemije pogoditi EU i SAD, toliko da se neće biti u stanju baviti istočnim Mediteranom. SAD su istovremeno okupirane predsjedničkim izborima i unutrašnjim protestima, kojima se kraj ne nazire. Grčka će u ovoj situaciji ostati sama, poput Italije u prvom talasu pandemije.
Vrijedi napomenuti kako je predsjednica Evropske komisije priznala kako EU nije stala uz Italiju za vrijeme prvog talasa pandemije. Predsjednica Evropske komisije je ovim povodom uputila izvinjenje Italiji.
Vrlo vjerovatno da ćemo ubrzo identične scene gledati sa Grčkom, koja će ostati usamljena protiv Turske.
Izraelska pozicija u ovom sukobu sada ovisi isključivo od Libije, ukoliko Turska uspije riješiti situaciju u Libiji, vrlo vjerovatno da će se Izrael, u pogledu energetskih resursa, posredstvom SAD-a nastojati prikloniti Turskoj.
Izrael kada je u pitanju plinovod ka EU, nema izbora. Da bi uspostavili plinovod moraju potpuno neutralisati Tursku kao prepreku, što je za državu poput Izraela gotovo nemoguće. Druga opcija je dogovor sa Turskom i uspostavljanje plinovoda preko Turske, što je ujedno jeftinija i realnija opcija za Izrael.
Turski zvaničnici u svojim izjavama upravo naglašavaju ovo kako „Bez Turske nema rješenja“ u istočnom Mediteranu.
Međutim, turske računice u ovom pogledu su itekako osnovane, jer Evropa je vjerovatno najteže pogođeni kontinenet sa sadašnjom pandemijom.
Dok je u drugu ruku Turska otvorila svoja vrata za turiste iz cijeloga svijeta, i istovremeno jedna je od država koja se najbolje nosi sa virusom.
Turska se je jako dobro pripremila za naredni period i ukoliko uspije da održi svoju čvrstu poziciju, sigurno će uspjeti da se izbori za svoja prava u istočnom Mediteranu.
Autor: Tarık BaşTürk