Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Nemoj učiti svoju djecu da je post naređen zbog toga da saosjećamo sa siromasima i nemoj im govoriti da postom Allah iskušava našu strpljivosti, jer postoji mnogo načina za testiranje strpljenja, osim uskraćivanja hrane i vode na određeno vrijeme.
Nemoj govoriti djeci da postimo kako bismo osjetili šta znači kad čovjek nema dovoljno sredstava čak ni za hranu i kako bismo bolje razumjeli one koji nemaju, jer djeca su vrlo inteligentna i dovoljno je da te upitaju: ”Da li siromašni ljudi poste?”, pa da ostaneš zbunjen i bez odgovora.
Već im reci da postimo da bismo naučili bogobojaznost, jer je post propisan: ”Da biste bili bogobojazni.”
Postimo da bi očistili i odgojili naše duše, postimo jer je post ibadet koji naše duše udaljava od svih strasti.
Hrana ti je na dohvat ruke a ti ne jedeš, osjećaš neopisivu žeđ, a ti ne želiš da se napiješ vode koja ti je također na dohvat ruke, iako te niko od ljudi ne vidi.
Post je, zaista, najbolji odgoj za dušu i to ćeš shvatiti kad dostigneš stepen na kojem stekneš potpuno ubjeđenje da je post način pokoravanja Uzvišenom Stvoritelju, da je to ibadet koji Allah voli, da je to čin koji te približava Allahu i čini Njemu bliskim mnogo više nego što si bio prije.
To je poslanica koja ti kaže: ”Kad si u stanju izvršiti Allahovu naredbu i ostaviti ono za čim imaš svakodnevnu potrebu, a to su hrana i piće, lakše ti je izvršavati ostale Allahove naredbe i propise.”
Post je izgradnja i jačanje unutrašnje volje koja ti govori da postoji neizmjerna nagrada koju ti je Allah omogućio i otvorio put do nje, kada je rekao: ”Post je Moj i ja ću za njega posebno nagraditi.”
Post je neopisiva čežnja vjerničke duše za susretom sa Milostivim Allahom.