<

Ibret za dodatnu energiju u ostvarivanju nijjeta (piše: Enver ef. Pašalić)

ELIF LAM MIIM

Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ” Mi vjerujemo! I da u iskušenje neće biti dovedeni.? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. El Ankebut 1-2 ajet

Hvala Allahu dž.š na svim nimetima i blagodatima kojima je obasuo ljudski rod. Salavat i Selam na najodabranijeg Božijeg poslanika Muhammed a.s, njegovu časnu porodicu ehli bejt, i vrle ashabe koji ga nikada nisu iznevjerili i ostavili na cjedilu. Neka nam budu ibret, kakve su torture preživljavali, izolaciju i mučenja. U ovim mubarek Ramazanskim danima sjetimo se i šehida, od vremena Muhammed a.s do današnjih dana. Naročito uzoritih, čestih šehida koji sa tijelima su u bosanskim proplancima, a ako Bog da, duše u džennetskim perivojima im nastanjene.

Allah dž.š u Kur`anskom ajetu ukazuje na psihološko-metodološko-analitički pristup prema svim ljudima bez obzira na vrijeme u kojem budu živjeli, sredinu u kojoj budu boravili, jezik kojim budu komunicirali, i to je urnek za vjernika:

“Ne dopustite da vas mržnja koju prema ljudima osjetite natjera da budete nepravedni. Budite pravedni. To je najbliže čestitosti.”

Braćo i sestre u Islamu, ne mrzimo jedni druge, ne kritikujmo ljude po nacionalnom, teritorijalnom, il drugačijem ljudskom svjetonazoru i ideološkoj opredjeljenosti. Ne upirimo prstom u ljude govoreći, od tebe nema nikakva hajra. Vrata teobe, pokajanja su otvorena, sve dok duša ne dođe u grlo, rijeći su Muhammed a.s! Kao postači dovu činimo za nepostače da i oni osjete, dožive radost iftara i radost susreta s Allahom dž.š kao postači. Recimo, daj Bože da budu kao mi, a hvala Bogu da mi nismo kao oni, a možda smo i mi nekada bili kao oni, u dalaletu. Snaga ukabuljene dove ne može se opisati. Allah dž.š u treptaju ljudskog oka promjeni stanje i ćudi kod ljudi, izliječi zamrlu dušu, probudi uspavano srce.

Primjer je, uslišana dova Muhammed a.s koji se obraćao Rabbu azze ve džell da Islam ojača s Omer ibn Hatabom il Omer ibn Hišamom.

Slušanje Kur`ana kod sestre Omer ibn Hataba koja je tajno prihvatila prigrlila Islam, – uklanja bijes, mržnju prema Muhammed a.s,
Omer zaboravlja na ponuđenu nagradu koju je očekivao ako donese glavu Muhammed a.s, – Šehadet izgovara pred Muhammed a.s ,

Dova Muhammed a.s je bila od Gospodara Allaha dž.š primljena. Omer ibn Hatab postaje musliman.

Iskrena dova dopire do srca insanskoga u kojem ima i najmanje hajra, ljudskosti. Dove se upućuju pod abdestom, nakon klanjanja namaza, u noćnim sahatima.

Ne valja proklinjati nekoga, ako neće da klanja, ako je neposlušan roditeljima, svađalica, ohol, silnik ako je, il onaj koji sije smutnju i pravi nepravdu među ljudima.

Božiji poslanik Muhammed a.s kada je bio ranjen na Uhudu, kada je krv curila niz njegovo mubarek tijelo, na molbu ashaba da uči dovu za uništenje mušrika: “Prokuni ih Allahov poslaniče”, Muhammed a.s uzvrača na drugačiji način:

” Alahummehdi kaumii fe innehum la ja`lemuun.” Allahu uputi ovaj moj narod, jer ne zna.” To je bio Muhammed a.s, i ostao je kao takav uzor za vjernika do Kijametskog dana. Ne proklinje svoj narod, kao što je činio Nuh a.s i drugi Vjerovjesnici. I mi moramo imati takav osjećaj prema onome ko nas je ogovarao, ko nas je uvrijedio javno, ko nas mrzi neopravdano bez ikakva razloga, i tražiti pogodan trenutak kad će dovu Allah primiti, a stalno očekivati ukabuljenu i dovu primljenu.

Dova se prima između ezana i ikameta, petkom, u zadnjoj trećini noći, poslije namaza, u nevolji, kod plakanja iz bogobojaznosti, kada pada kiša, prvih deset dana Zul Hidždžeta, pri gledanju Kjabe, na dan Arefata, uz Ramazan, dova postača se prima u vrijeme iftara, uoči lejletul kadra, uoči petka i uoči ponedjeljka,

Dova se prima od onoga kome je učinjeno nasilje, (mazluma), musafira, dova roditelja za dijete, dova pravednog vladara, dova onoga ko Allaha mnogo spominje, zikr čini, dova muslimana odsutnom bratu muslimanu, dova hadžije, dova bolesnika, dova Hafiza Kur`ana, dova prisutnih ljudi koji se sakupe na jednom mjestu, kada jedan od prisutnih uči dovu, a drugi poprate sa amin ja Rabbi.

Postavimo li sebi nekada pitanje, primaju li nam se dove, ili zašto nam se dove ne primaju, SUBHANALLAH, To pitanje ne postavljamo samo mi, to pitanje su postavljali i drugi koji su živjeli prije nas, a postavljače i oni koji će doći iza nas.?

Prenosi se da je Ibrahim ibn Edhem jednog dana šetao Basrom. Ljudi se okupiše oko njega pitajući ga: ” Šta je ovo, upućujemo dove, ali nam nisu kabul, ne primaju nam se dove”!

Šejh Ibrahim ibn Edhem reče: ” Umrla su vaša srca zbog deset stvari”!

– Spoznali ste Allaha, a niste Mu dali Njegovo pravo.
– Učili ste Kur`an, a niste radili po njemu.
– Govorili ste da volite Poslanika, a ostavili ste njegov sunnet.
– Govorili ste da mrzite šejtana, a podržavali ste ga.
– Željeli ste ući u Džennet, a niste radili za njega.
– Željeli ste spas od vatre, a bacili ste se u nju.
– Govorili ste da je smrt istina, a niste se spremali za nju.
– Zarobili ste se problemima ljudima, a ostavili ste svoje probleme.
– Ukopavali ste umrle, a niste o tome razmišljali.
– Jeli ste Allahove blagodati, a niste zahvaljivali na njima.

Osjetil se promjena Ramazanska u našem ponašanju? Imal je nakon ovih poruka! Popravimo svoj odnos prema Rabbu, odbacujući harame, sumnjive stvari. Okrenimo se namazu, oživimo sunnet Posalnikov, objavimo rat šejtanu i nakon ramazana, Radimo za džennet još više podstaknuti hadisom Resuulullaha:

” Nećete ući u Džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se ne budete međusobno voljeli, a da bi ste se međusobno voljeli, širite selam među vama!”

Počnimo od sebe, jesmo li spremni halaliti, ko nas je uvrijedio! Jesmol spremni javno zatražiti halala od onoga koga smo tajno ogovarali.

Imal u safovima onih od kojih glavu okrećemo, i iza leđa ismijavamo ih? Zajednički učimo dovu tokom namaza il nakon namaza: Gospodaru oprosti meni, mojim roditeljima i svim vjernicima na Dan Obračuna!

Ali opet kao da su pojedini gluhi, slijepi, nijemi.

“Najgora bića kod Allaha jesu ona koja su gluha i nijema, koja neće da shvaćaju. Da Allah zna da od njih može hiti ikakva dobra, učinio bi da čuju, a daje učinio i da čuju, oni hi se opet okrenuli, jer oni i inače giave okreću. (El Enfal, 22-23)

Allah Svevišnji obavještava da takvi nisu podobni prihvatiti Njegovu blagodat, ali, i pored tog uzroka, oni imaju još jedan uzrok koji onemogućava da im Allahova blagodat bude data, a to je njihovo usiljeno odmetanje i okretanje kada blagodat dobiju i upoznaju je.

Potrebno je znati da su svi uzroci Allahovog napuštanja i ostavljanja roba uvijek skriveni u čovjeku, i dolaze od njega, bez obzira na ljudsku narav s kojom je rob stvoren i čovječije slabosti i mahane, dok su uzroci Allahove upute i podrške od Njegovog dobra i milosti, time što nekoga učini podobnim za prihvatanje Njegove blagodati. Allah stvara i daje i jedno i drugo, kao što je stvorio cijelu zemlju, pa
učinio da jedna bude podobna za sjetvu, a druga nepodobna.

On je stvorio i drveće, pa su neka stabla podobna za izbacivanje plodova, a druga su nepodobna. Stvorio je pčele. Nekima od njih dao je mogućnost da iz trbuha svojih izlučuju med, ali je trutovima uskratio tu podobnost. Stvorio je sve duše.

Neke su podobne prihvatiti blagodat Njegovog veličanja i zahvale, ljubavi, slavljenja, uzdizanja, svjedočenja Njegove jednoće i izvršavanja ibadeta, ali druge, loše duše, nisu podobne za to, nego im je prikladnije i bliže sve ono što je suprotno tome.

Razmisli o zametku u materici, dok je još ugrušak, kako mu putem pupčanice dospijeva potrebna hrana. Pa kada se dijete rodi, taj se put ishrane zatvara, ali mu se otvaraju dva druga puta ishrane iz kojih teče ukusnija i ljepša opskrba nego prije; čisto i pitko mlijeko. l kada se i ova dva puta ishrane, po završetku dojenja, zatvore,

Allah mu otvara četiri nova i potpunija puta opskrbe. Allah mu daje dvije vrste hrane i dvije vrste pića: dopušta mu da jede stoku i bilje, a poji ga mlijekom i vodom, a uz ovo četvero jesu i mnogi drugi ukusni dodaci. Zatim, kada umre, prekidaju se ova četiri puta opskrbe. Međutim, Allah Svevišnji otvara mu, ako je od sretnika, osam puteva opskrbe, osam vrata Dženneta, pa da uđe na koja god hoće.

Ovako postupa Gospodar Veličanstveni. Nikada ne uskrati Svome robu nešto od dunjaluka, a da mu to mnogostruko, i za roba korisnije, ne nadomiri.

– Ko upozna svoju dušu zapostavit će tuđe mahane i trudit će se da je popravi!
– Ko spozna svoga Gospodara odbacit će hirove svoje duše u zanosu za Njim! – Najbolje je ono djelo u kojem te predanost odvoji od ljudi, a svjedočenje Allahove blagodati odvoji te od sopstvene duše, pa u njemu, onda, ne osjećaš sebe niti druge!
Složili su se poznavaoci srčano-duhovnih znanja da je osnova svakog dobra Allahova podrška i uputa, a temelj svakog zla i propasti jeste Allahovo napuštanje i ostavljanje roba.

Vođa pravovjernih Omer b. el-Hattab, r.a., veli:

“Ja se ne brinem da li će mi dova biti primljena. Mene brine kako ću dovu uputiti,
pa ako mi Allah dadne nadahnuće u dovi, znam da će mi i dova biti primljena.”

” Nikad ne dozvoli da imaš višak jezika, a manjak strpljenja.”

Kur’an, znanje i upute Poslanika plemenitog, s.a.v.s., jesu veze s istinom, te upozorenja, prijetnje i ukori koji se čovjeku postepeno dostavljaju. Sijede vlasi u njegovoj glavi podsjećaju ga i trijezne, snaga koja ga izdaje. Insan je u neprekidnom putovanju; približava se Džennetu ili Džehennemu.

Ako mu bude darovan dug život, a njegova djela kreposna, onda je njegovo dugo putovanje dodatna blagodat kojom stječe vredniji vječni užitak i dobro. Što se putovanje više produžava, spremište dobrih djela insana – veće je i vrednije.

Ako se život roba odulji, a njegova djela budu hrđava, onda je njegovo dugo putovanje samo povećavanje patnje i kazne, i poniranje u provaliju.

Svaki putnik ka ahiretu ili se uspinje ili ponire. U hadisu je rečeno: “Najbolji među vama jeste onaj koji dugo živi a radi dobra djela, a najgori među vama jeste onaj koji dugo živi, a čini loša djela!”

Potreba stvorenja za Poslanikom, s.a.v.s., na dunjaluku veća je od njihove potrebe za hranom, pićem i disanjem; a bez toga ne bi mogla ni živjeti.

Njihova potreba za Poslanikom, s.a.v.s, na ahiretu ogleda se u tome da će ljudi tražiti od svojih poslanika, a.s, da se zauzimaju kod Allaha da ih On izbavi iz tegobe koja ih je snašla, ali će svi ustuknuti od zagovorništva, nefsii, brinem se o sebi, a istupit će Muhammed, s.a.v.s., i on će se za sve zagovarati, ummetii, moj ummet. On će za sve džennetlije tražiti otvaranje kapija vječnog uživanja.

Kao što Uzvišeni Allah dž.š spominje hidajet uputu i magfiret oprost, zajedno spominje uputu i milost rahmet:

“Njima će Gospodar njihov na Pravi put ukazati i oni će ono što žele ostvariti”.
“Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu! “

“Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost: Ti si, uistinu, Onaj Koji mnogo daruje! “

Glavni imam medžlisa Stuttgart
Mr. Enver ef. Pašalić

<