Deset Ibn ‘Arebījevih savjeta

1. Prije svega dužan si da na dozvoljen način (sa halalom) zaslužuješ svoj kruh. To je temelj vjere i šeriata.

2. Trudi se da nikad nikome ne padneš na teret i da ma kakvu milost tražiš. Za čovjeka je najsramnije i neoprostiv grijeh, da bez opravdana razloga ljenčari, da ništa ne privređuje, te da bude potreban tuđoj pomoći.

3. Nemoj luksuzno živjeti, niti jesti. Nije dopušteno rasipati ono što se sa halalom steče. Višak treba trošiti na dobro (u hajr), pomagati njim sirotinju i ublaživati joj nevolju.

4. Nemojte primati ni u ime svoje, niti u ime koga drugoga milosti, niti dara od čovjeka koji ne zna za Boga. Nemoj se sa takvom osobom ni družiti, kao ni sa onim koji misli na ugađanje svojim strastima. Druži se samo sa onom klasom ljudi kojoj pripadaš po struci i mišljenju. Iz ovoga nemoj razumjeti da o drugim klasama smiješ gojiti ma kakvo nedozvoljeno mišljenje.

5. Kako se ljudi dijele po strukama i klasama, tako se dijele i plemenita svojstva. Prema tomu trebaš znati kako treba i kako je najbolje ponašati se prema kojoj klasi ljudi. — Svemu što živi potreban je mir i otklanjanje neugodnosti. Ovo je dakle glavna baza za svaki odnos prema ljudima.

6. Govori prema mjestu i prilikama i sa svakim lijepo i učtivo postupaj. Ako se netko neuljudno ponaša prema tebi, nemoj mu to uzvraćati, pa da i ti budeš kao on.

7. Budi umjeren u radu, u govoru i svemu drugom.

8. Budi istinit na riječi i iskren u svakom poslu. Čuvaj svoje dostojanstvo u svakoj prilici. Nemoj izdavati ono što ti je povjereno.

9. Ne propuštaj uzalud vremena. Pazi šta ono od tebe traži i nastoj da iskoristiš svaki čas na hajr i dobro.

10. Vazda misli na Boga, pouzdavaj se samo u njega. Mnogo Ga zjikir čini i ibadet Mu čini.

Izvor: Abdurahman Adil Čokić, “Šejhul-ekber Muhjuddin Arebi”, Islamska dionička štamparija, Sarajevo, 1936., str. 37–38.