Piše: Yasin Aktay / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Izrael nastavlja svoj teror – koji je započeo napadom na džamiju Al-Aksa -, vazdušnim i kopnenim raketnim napadima na Gazu. Iako svoje napade opisuje kao samoodbranu, Izrael svaki put ubije na desetine djece u toj ”samoodbrani”.
Za sada ne postoji stvarna i istinska prijetnja na koju se može pozvati, ali za svaku raketu koja dolazi od strane Hamasa, prosipa stotine tona granata po glavama civila u pojasu Gaze, ubivši njih na desetine, među kojima je veliki procenat žena i djece, te uništavajući bolnice, džamije i druge javne ustanove.
Sve to dodatno komplikuje i otežava život ljudi u Gazi, pogotovo jer već 15 godina Palestinci žive u potpunoj opsadi, što znači da je njihov život pretvoren u koncentracioni logor u pravom smislu riječi. Ljudi u Gazi uskraćeni su za lijekove, hranu, struju, plin, komunikaciju sa svijetom, prijevoz i sve osnovne životne potrebe.
Naravno, sve je to radi “prava Izraela da se brani”. Svijet je ovu licemjernu i odvratnu rečenicu pretvorio u fanatičnu ideologiju koju je nemoguće poreći. No, ako je i poricali, to neće promijeniti istinu, jer Izrael je agresor i okupator koji ubija djecu ne trepćući okom. Sve druge tvrdnje su otvoreno licemjerje i hipokrizija.
Oni koji su toliko licemjerni i koji apsolutno vjeruju u izraelsku propagandu mogu se opisati samo kao budale i idioti, jer zatvaraju oči pred svim onim što se dešava u Palestini naočigled cijelog svijeta i fanatično gledaju isključivo očima Izraela.
Izrael želi da svijet vidi i razumije scene ubijanja djece, napada na džamije i vjernike i civilna naselja na način koji je suprotan istini. Ova pristrasnost je izbor onih koji su prodali dušu đavolu. Nažalost, ne radi se ovdje samo o cionističkom okupatoru, i današnji civilizirani svijet je svijet onih koji su prodali dušu đavolu. Zvaničnici Sjedinjenih Američkih Država i zemalja Evropske unije i dalje govore o pravu Izraela na samoodbranu. Uprkos očiglednim prizorima, jasno je da oni koji najoštrije osuđuju raketne napade Hamasa, dok istovremeno Izraelu preporučuju suzdržanost, imaju problem u svojim umovima, savjestima i dušama.
Zapravo, veliki dio svijeta potiče Izrael na njegove bezobzirne napade i daje mu ogromno samopouzdanje. Ovaj svijet je sâm pod izraelskom okupacijom ili cionističkim shvatanjem koje je projekat ”Izrael” primijenilo u praksi. Prije okupacije Kudsa (Jeruzalema) i Palestine, cionizam je okupirao Sjedinjene Države i Evropu. Sve vlade arapskog svijeta su okupirane. Ako je Kuds (Jeruzalem) pod okupacijom, onda je cijeli svijet pod okupacijom.
To je ono što također nameće Izrael, okupaciju, u koju cionisti mnogo vjeruju i polažu nade. Zbog toga nastavlja svoju okupaciju i genocid, vjerujući da za to nema prepreka.
No, prepreke i kazna mogu doći s one strane s koje to nikada nismo očekivali. Uprkos pesimističnoj slici i scenama koje smo naprijed spomenuli, počele su se pojavljivati prepreke koje Izrael ranije nije očekivao. Njemački pjesnik Friedrich Hölderlin veli: “Snaga izbavljenja i oslobođenja razvija se tamo gdje postoji opasnost.”
Ustvari, snaga izbavljenja je ponekad u samoj opasnosti, ona evoluira iz opasnosti, a svaka nesreća, sa svojim mogućnostima i sredstvima, dolazi kao test i ispit. To je moto kojeg se moraju pridržavati svi vjernici: “Izbavljenje je uz svaku poteškoću, i sigurno je lahkoća uz svaku poteškoću.”
Ono što prijeti Izraelu, što predstavlja najveću prepreku s kojom je suočen, ali i izvor njegovog uništenja, jesu njegovi napadi i zločini. Otpor proizveden agresijom na potlačeni palestinski narod povećava se proporcionalno agresiji okupacije.
Stanovnici Gaze uspjeli su sistem “Željezne kupole” (Iron Dome), na koji su se Izraelci uvijek oslanjali kao glavnu odbrambenu snagu, pretvoriti u raketno sito, uprkos činjenici da su stanovnici Gaze opkoljeni već 15 godina i lišeni njihovih osnovnih ljudskih potreba.
Danas su Palestinci, a ne Izraelci, Davidova djeca. I kao što se okupatorska cionistička vojska sa svojim zastrašujućim raketnim štitovima i smrtonosnim oružjem nije mogla oduprijeti kamenju palestinske djece, sada je ta ista vojska počela osjećati novi Davidov ”kamen” koji se pretvorio u pravi izvor boli.
Iako je raketa Hamasa dosegla samo izraelska područja u blizini Gaze, dokazala je svoju moć da pogodi bilo koju tačku i cilj u područjima koja je Izrael okupirao, i potvrdila je da može prodrijeti u ”Željeznu kupolu” koja štiti Izrael.
Možete li zamisliti šta to znači za okupatorske izraelske doseljenike koji su došli iz Sjedinjenih Država i Evrope kako bi živjeli obećani život u luksuznom društvu kao da nikada neće umrijeti?
Tu je započela noćna mora za Izrael, ali najgora noćna mora tek se treba dogoditi. Izrael čeka noćnu moru za noćnom morom. Najgora noćna mora koja zadaje strah Izraelu su palestinski Arapi, koji čine 20 posto stanovništva i za koje su Židovi do sada vjerovali da su ih uspjeli neutralizirati integrirajući ih i dodijeljujući im državljanstvo koje im je pružalo brojne prednosti u percepciji Židova, ali osjećaji porijekla, domovine i zemlje prevladali su nad svim ovim ”pogodnostima” samo u jednom trenu.
Ovi Arapi osjećaju veliko poniženje i uvredu zbog konstantne agresije i nasilja nad Kudsom, kao i rasizma koji se primjenjuje protiv njihovih sunarodnika i njihove braće po vjeri, kojima se oduzimaju i pljačkaju domovi naočigled svih.
Jedna od najvećih noćnih mora Izraela je potencijal ovih Arapa da se pobune. Iako je ta mogućnost bila vrlo daleko, sada je to stvarnost koja proganja Izrael. Stoga se Izrael, koji sebe doživljava kao najviši nivo sigurnosti, osjeća razbijeno, uplašeno i ranjivo.