Autor: Smail L. Handžić
Svaki čovjek je, svejedno bio on vjernik u Allaha ili nevjernik, neminovno putnik! On je putnik ka svome Ahiretu. To nije klasično putovanje na koje smo se u ovosvjetskom životu navikli, već je to konačno preseljenje u Vječnu kuću koju smo dunjalučkim djelima, svjesno ili nesvjesno, gradili i iz koje više nikada nema povratka. Pa iako postoji jezička razlika u značenju između te dvije riječi, putovanje i preseljenje, sličnim ih čini neophodnost obezbjeđenja opskrbe, odnosno poputnine o kojoj Uzvišeni kaže: I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!“ (El-Beqareh, 197)
Bogobojaznost je najbolja opskrba! Mnogobrojni šerijatski tekstovi podstiču na nju, spominjujući je, naređujući je, objašnjavajući slatki ukus njenih plodova i puteve kojima se ona stječe! Bogobojaznost je Allahova oporuka i vasijjet prvim i potonjim generacijama! U tom smislu Uzvišeni je rekao: Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, oporučili da se bojite Allaha. A ako ne budete vjerovali, – pa, uistinu, Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Allah nije ni o kome ovisan i On je hvale dostojan! (Ali ‘Imran, 131.)
O značenju riječi Uzvišenog: O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću… (Ali Imran, 102.), Ibn Mes’ud, radijallahu anhu, je rekao: „Da Mu se bude pokorno i da Mu se ne čine grijesi, da se On spominje i da se ne zaboravlja i da mu se zahvaljuje, a da se ne bude nezahvalno!“
Imam Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, je rekao: „Temelj bojaznosti je da rob između sebe i onoga koga se boji i strahuje, napravi zaštitu koja će ga od njega zaštititi. Odatle je bojaznost roba od njegovog Gospodara (takvaluk) kada rob učini ono što će ga zaštiti od postupaka kojih se boji od svoga Gospodara, poput Njegove ljutnje, srdžbe, kazne… Ta zaštita se postiže činjenjem pokornosti Uzvišenom i klonjenjem svih oblika neposlušnosti!“
El-Kušejri, Allah mu se smilovao, je slično objasnio značenje bogobojaznosti kada je rekao: „Bogobojaznost u sebi sadrži svekolika dobra! Pravo značenje bogobojaznosti je zaklanjanje od Allahove kazne činjenjem pokornosti! Odatle je osnova bogobojaznosti, ustvari, bojaznost od činjenja širka, nakon toga bojaznost od činjenja grijeha i neposlušnosti, zatim, bojaznost od sumnjivih stvari, a nakon svega toga i klonjenje viška u dozvoljenim stvarima.“
Neki učenjaci su kazali da se bogobojaznost kod čovjeka dokazuje sa tri stvari: sa njegovim lijepim osloncem na Allaha u pogledu onoga što se još nije dogodilo, sa ljepotom njegovog zadovoljstva sa Uzvišenim Allahom u pogledu onoga što se već desilo, i sa njegovim saburom, strpljivošću zbog onoga što je već prošlo.
Na osnovu gore kazanog, važno je zaključiti da se bogobojaznost neće postići sa neznanjem o vjeri, jer neznalica ne može biti bogobojazan zbog toga što on ne zna od čega se i koga treba bojati, a od čega ne! Odatle je, između ostalih, i važnost pravilnog proučavanja islama.
Rekao je Bekr ibn Hunejs: „Kako će neko biti bogobojazan kada ne zna od čega se treba bojati?!“
Ibn El-Kajjim, Allah mu se smilovao, je rekao: „Bogobojaznost ima tri stepena: prvi je zaštita srca i spoljašnjih udova od svih grijeha i zabranjenog; drugi je zaštita istih od pokuđenih stvari; a treći je njihova zaštita od viška koji ih se ne tiče. Dok prvi stepen robu donosi istinski život, drugi mu pribavlja zdravlje i snagu, a treći stepen mu donosi sreću, radost i zadovoljstvo.“
Puteve koji vode do bogobojaznosti možemo podijeliti na: onaj koji je obavezan i onaj koji je pohvalan. Obavezni je činjenje Allahovih naredbi i klonjenje zabranjenog i sumnjivog. Odatle je najveća obaveza vjerovanje u Allaha Jedinog, u Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i u odredbu dobra i zla. Analogno tome najveća zabrana je širk i nevjerovanje u Allaha sa svim svojim oblicima.
Omer ibn Abdul-Aziz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Nije bogobojaznost u dnevnom postu ni u klanjanju noćnog namaza, niti u spajanju obje te stvari! Međutim, bogobojaznost je u ostavljanju onoga što je Allah zabranio i u izvršavanju onoga što je naredio! Ko bude mimo toga opskrbljen sa nekim dobrom, to je onda dobro koje dolazi na dobro!“
Pohvalni način dolaska do bogobojaznosti je činjenje preporučljivih djela i klonjenje pokuđenih. Ponekad se bogobojazna osoba kloni nečega što je u osnovi halal bojeći se da ne uđe u ono što je haram!
Ebu Derda’, radijallahu anhu, je kazao: „Potpuna bogobojaznost je da se rob boji Allaha i u pogledu malešne trunčice, te da ostavi nešto što misli da je halal bojeći se da to nije haram. Tako on pravi pregradu između sebe i harama.“
Bogobojaznost je najbolja opskrba, pa blago li onome putniku koji se njome snabdije i kome ona osnovna poputnina bude! Blago li onom putniku čije srce i dušu zebnja obuzme zbog njegovog nemarnog odnosa prema Gospodaru svih svjetova! Blago li onom putniku koji iščekuje dan svoga preseljenja, i koji u svome ovosvjetskom životu mudro razmišlja o svojoj Vječnoj ahiretskoj kući: …oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su radosne vijesti i na ovom i na onom svijetu, – Allahove riječi niko ne može izmijeniti – to će, zaista, veliki uspjeh biti! (Junus, 63.-64.); A onome ko se bude Allaha bojao – On će preko ružnih postupaka njegovih preći i još mu veliku nagradu dati!“ (Et-Talak, 5.); A onome ko se Allah boji, On će mu ukazati na olakšanje! (Et-Talak, 4.); …a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada! (Et-Talak, 2.-3.); Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali – oni će postići ono što budu željeli!“ (En-Nur, 52.)
Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša, Plemenitog, da nas učini bogobojaznima i da nas uputi na puteve koji vode do bogobojaznosti! Amin!!!